Poznata muzičarka ističe da je uvek i samo navijala za reprezentaciju
Sredinom devedesetih godina prošlog veka, Aleksandra Kovač, srpska kompozitorka, tekstopisac, aranžerka, producentkinja i pevačica, započela je svoju muzičku karijeru. Ćerka kompozitora Kornelija Bate Kovača i tekstopisca Spomenke Kovač, kasnije je započela da gradi nešto drugačiji muzički izraz, a inspiraciju je tražila u soul legendama kao što je Areta Frenklin.
Kao petnaestogodišnja devojčica zaplovila je u svet muzike i sa svojom mlađom sestrom, Kristinom, osnovala sastav K2. Kao predgrupa su nastupale u velikom broju londonskih klubova. U isto vreme je Aleksandra počela da svira klavir i da komponuje. Zajedno su pevale prateće vokale Bebi Dol koja je 1991. godine bila predstavnica SFRJ na Pesmi Evrovizije. S obzirom da su imale ugovor sa producentskom kućom Mismenadžment, radile su sa poznatim britanskim kompozitorima i producentima punih pet godina, a po isteku ugovorra, vratile su se u Beograd i objavile svoj prvi album. Naziv albuma je bio K2 i i prodat je u skoro 30.000 primeraka. Nakon godinu dana su izdale i drugi album pod nazivom Malo soula. Sledeći album su izdale u Španiji, za EMI, da bi 1998. grupa prestala sa radom.
Aleksandra je ipak odlučila da nastavi da radi, pa je iste godine osnovala producentski tim. Napisala je veliki broj pesama za poznate hrvatske i bosanske izvođače. Tri godine kasnije je sa kolegom Romanom Goršekom izdala maksi singl You & Me. Pesme su bile u stilu fanka i soula. Svoj prvi samostalni album pod nazivom „Med i mleko“ izdala je 2006. godine, a potom izdaje i album „U mojoj sobi“. Komponovala je muziku za više pozorišnih predstava, reklama, televizijskih emisija i serija.
Naša gošća je prva dobitnica MTV nagrade iz Srbije, a na pozorišnom festivalu „Joakim Vujić“ je zajedno sa Goršekom dobila nagradu za najbolju muziku u predstavi „Bura“, Juga Radivojevića. Aleksandra je član Hrvatskog društva kompozitora, HUZIP-a u Hrvatskoj i STIM-a u Švedskoj. Da li se u svom životu isključivo držala muzike, ili je bilo mesta i za sport, saznaćemo u današnjoj rubrici Mozzartovog portala, Mozzart Sport, „Pet na pet“?
1. Da li ste svojevremeno trenirali neki sport i koji?
“Nažalost, kao dete nisam trenirala nijedan sport, jer sam sve svoje vreme posvećivala muzici, vežbanju klavira i pevanja, komponovanju i učenju. Tek sam u svojim dvadesetim otkrila jogu, pilates, plivanje i pešačenje kao aktivnosti koje mi neizmerno prijaju i koje i danas redovno upražnjavam. S obzirom da vodim računa o svom zdravlju, nisam pusač, ne pijem, i zdravo se hranim, fizička aktivnost mi je na prvom mestu. Pored Hatha joge, radim pilates, puno pešačim, barem 10 km dnevno, a idem i na pešačke ture po Srbiji ( planine Rudnik, Divčibare… Deliblatska peščara itd. )”.
2. Ko vam je bio sportski uzor, idol, u tinejdžerskim danima?
“Bila sam veliki poštovalac košarkaške reprezentacije Jugoslavije i gledala njihove utakmice na mnogim prvenstvima. Imala sam priliku da kao klinka upoznam Vlada Divca, koji je živeo u stanu pored nas, u istoj zgradi, a danas smo prijatelji i divim se svemu sto je uradio tokom svoje neverovatne sportske karijere. Njegova ćerka Petra je bila i član mog dečjeg hora ‘Beogradski glas’”.
3. Koji sportski klub nosite u navijačkom srcu?
“Nikada nisam navijala ni za jedan klub, uvek za reprezentaciju”.
4. Sportski događaj koji je ostao u sećanju i koji ćete pamtiti celog života?
“Kao dete sam volela da gledam umetničko klizanje i ritmičku gimnastiku. Uvek sam se divila vrhunskim sportistima koji uspeju da uspostave potpunu kontrolu nad svojim duhom i telom”.
5. Životni i sportski moto?
“Ako veruješ, uspećeš”…
Pišu: Nela i Đurđe Mečanin