ostalo

ZORAN ČUTURA: “Nakon razornog petrinjskog potresa supruga i ja smo prvi slijedeći radni dan pokupili po kući, i kupili u dućanima, ono što smo smatrali da je najnužnije za stradale, sjeli smo u auto, otišli u Glinu, kod poznanika, od poznanika, i tamo podijelili hranu i odjeću”

“Pitanje o humanosti, u dehumaniziranim vremenima, u kojima ljudski rod agresivno ide prema radikalizaciji vlastite gluposti i pohlepe je nezgodno”, smatra veliki Zoran Čutura!

Kao gradsko dijete najbolje se osjeća na asfaltu. Ne boji se tramvaja ni automobila, ne boji se da će ga itko s leđa opaliti bejzbol palicom po glavi i opljačkati. Obožava onaj neodređeni noćni zvuk grada kad se u sitne sate vraća kući. Prirode se malo boji. Kad nešto zašuška u šumi nije siguran je li mu blizu medvjed ili je samo zatreperio list na povjetarcu. Djeca su mu velika i samostalna, pa se, što se obitelji tiče, supruga i Zoran Čutura, povremeno pozabave unucima.

“Zadovoljstvo, ali i napor”, kroz osmeh kaže naš gost i veliki košarkaš, reprezentativac, komentator i prelazi na odgovore jer ga je “mama naučila da ne laže”:

1.Da li se sećate i još uvek družite sa drugarima iz detinjstva?

“Odavno sam se razišao sa prijateljima iz detinjstva, način života, bavljenje sportom i sve obaveze koje sa sobom ozbiljan sport nosi, kao i preseljenje iz zagrebačkog kvarta u kojem sam odrastao su to uvjetovali. Nemam nekih posebnih emocija prema djetinjstvu i s ljudima, tačnije djecom, s kojima sam tada provodio vrijeme. Iz doba kad sam bio tinejdžer stalno se družim samo s jednim (1) čovjekom, s kojim imam čvrste obiteljske odnose. Obojica smo u dugim brakovima, imamo djecu slične dobi, bavili smo se sportom, imamo slična interesovanja. Imam puno poznanika, ali prave prijatelje mogu nabrojati na prste jedne ruke. Stvorio sam malu enklavu ljudi u koje imam potpuno povjerenje i u samo se u toj enklavi osjećam potpuno sigurnim i relaksiranim. Eliminirao sam iz života ljude koje zovem emotivnim vampirima – one tipove koji crpe energiju iz okoline”.

2.Da li ste svojevremeno trenirali još neki sport i koji?

“Profesionalno sam se bavio košarkom i to je obilježilo moj život”.

3.Ko Vam je bio sportski idol, a uzor od prijatelja, u danima odrastanja?

“Uzora nikad nisam imao, ali cijenio sam mnoge sportaše, glazbenike i osobe iz drugih djelatnosti. Od Krešimira Ćosića, preko Kićanovića, Dalipagića, Delibašića, Plećaša, Šolmana… Da ostanem na košarci, pa, ako govorimo o mlađoj dobi – glazbenih grupa Genesis, Yes, King Crimson… Ne bi nas nikud odvelo da dužim listu. Posljednji veliki koncert na kojem sam bio je onaj Springsteenov u Ferrari prošle godine, zadnji je bio onaj Majki u zagrebačkom klubu Vintage Industrial Bar, prošli tjedan, u međuvremenu sam odgledao i odslušao divan festivalski jazz program – Cyrille Aimee, The Baylor Project, Rachel Z, Fatoumata Diawara – dva puta bio na Partibrejkersima, nadam se da će slijedeća biti Lizz Wright. Ni danas ne ide bez muzike”.

4.Koliko je, u današnje vreme, važno biti human i šta najčešće nekog motiviše da bude plemenit?

Nezgodno pitanje o humanosti u dehumaniziranim vremenima, u kojima ljudski rod agresivno ide prema radikalizaciji vlastite gluposti i pohlepe…. Osobno preferiram personaliziranu humanost, nemajući puno povjerenja u humanost koja se predstavlja pompoznim PR – ovanjem na planetarnoj razini. Na primjer, nakon razornog petrinjskog potresa supruga i ja smo prvi slijedeći radni dan pokupili po kući, i kupili u dućanima, ono što smo smatrali da je najnužnije za stradale, sjeli smo u auto, otišli u Glinu kod poznanika, od poznanika, i tamo podijelili hranu i odjecu. I njima i onim očajnicima koje smo usput sretali. Uvijek sam nahranio i napojio one kojima je to trebalo, uvijek sam posudjivao novac onima kojima je to trebalo, ne pitajuci za povrat. Ali zato nisam nikad ubacivao novac u kutije na kojima su neki znakovi iza kojih se skrivaju neke meni nepoznate osobe i institucije. Ne vrerujem da taj novac dolazi do onih kojima je doista potreban”.

5.Kojim dobrotvornim akcijama se najradije odazivate, dobrotvornim koncertima, predstavama, utakmicama, slanjem humanitarnih SMS poruka, donacijama…?

“Zapravo sam u prethodnom odgovoru riješio i ovo pitanje… Pa zato prelazim na bonus”.

Bonus pitanje: Na koje profesionalne obaveze ste trenutno fokusirani, malo o Vašim poslovnim obavezama. Šta Vas najbolje opušta, muzika, knjiga, druženje sa porodicom, prijateljima, molitva, šetnja, priroda, cveće, kućni ljubimci, televizija, radio, društvene mreže, neki hobi, rekreacija…?

“Kao umirovljenik s puno slobodnog vremena uvijek nešto čitam (trenutno Houllebecq), uvijek slušam muziku, tražim nove i zanimljive predstave po kazalištima (imam karte za “Decu” u Gavelli, literarni predložak Milene Marković je fan-ta-sti-čan), nove i zanimljive filmove u kinima (čekam drugi dio Dine, Denis Villeneuve je briljantan režiser), nove i zanimljive serije na tv (korejski Killer Paradox je bio posljednja). Više ne mogu gledati ljude koji lete, eksplozije i pucnjave, prije ću se zainteresirati za dobru komornu priču. I, da, redovito sjedim u kvartovskom kafiću Jazz, koji je alternativa za internet. Društvene mreže ne razumijem i prezirem ih, smatram da imaju poguban uticaj na mozak, i veća su kontrola uma od one koju je predvidio Orwell u 1984”.

ZORAN ČUTURA/Đ.M.

Zoran Čutura (Zagreb, 12. mart 1962) bivši je jugoslovenski i hrvatski košarkaš. Igrao je na poziciji krila. Bio je poznat po tome što je pogađao iz nemogućih situacija, po hvatanju “otpadaka” i što je pogađao kada drugima nije išlo!

Nosio je nadimka “Dečec”.

Klupska karijera

Karijeru je počeo u Industromontaži, nakon čega odlazi u Cibonu gde provodi svoje najbolje godine, i sa njima osvaja dve titule Evropskog prvaka. 1993. godine odlazi u Split gde je završio karijeru 1995. godine.

Reprezentacija

Sa reprezentacijom Jugoslavije nastupao je između 1985. i 1990. Osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1988. u Seulu, zlata na Evropskom prvenstvu 1989. i Svetskom prvenstvu 1990. i bronzu na Svetskom prvenstvu 1986.

Klupski trofeji

Prvenstvo Jugoslavije (3): 1982, 1984, 1985.

Kup Jugoslavije (5): 1982, 1983, 1985, 1986, 1988.

Kup Evropskih šampiona (2): 1985, 1986.

Kup pobednika kupova (2): 1982, 1987. Kup Hrvatske (1): 1994.

 Đurđe. M.